| < | rujan, 2015 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Opis bloga
Linkovi
Potato Psychocoach
krompir s krajolikom
- 23:46 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
Nisam daleko odmakla. Jutarnje rasprave u redakciji o tome da li je bolji glamocki ili romanijski krompir i sta znaci mogucnost njegovog izvoza u EU, jos uvijek cine dio moje svakodnevice. Jedina novost je da je neko oteo mog i podvalio mi laznog Tomu, sto je bio motiv prijedloga da se prestanemo druziti. Iskazivanje pijeteta za sve nase planirane izlete, posjete zoo vrtovima i muzejima, osvajanja Kilimandzara, Akonkagve, Anapurne i Olimpa, prekinula sam preusmjerivsi paznju na grafike kojima ce se jedan umjetnik vec od sutra predstavljati na Medjunarodnom grafickom trijenalu u Krakovu. Jedna nosi naziv Riba s krajolikom. Prekrasno. Toma nikada nije znao koliko volim grafike i koliko su mi prijali razgovori o grafici do kasno u noc. Nakon besmislenih svadja, davali su slast kakvu to moze samo perverzno cuvanje tajne i pruzali mi utjehu da ipak postoji dio mene koji je slobodan - kao glamocki krompir s krajolikom. |
takmičarski duh
- 11:58 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
Priča počinje kada osoba A. po dojavi o primljenom unapređenju i prepuna bezrazložne razdraganosti svojstvene mladim životinjama, dođe i potapše po ramenu osobu B. kojoj je po redu vremena taj dan krenuo po zlu. Osoba B. osjeća nešto unižavajuće u tom činu, okreće se i udara šamar osobi A. Nakon tri sata razmjene paljbe riječi, međusobnih uvreda, evociranja uspomena i ranijih nerazrješenih problema, osoba B. vidno potresena prevrće stol, razbija vazu od terakote i udara šakom u zid. Dalje slijede jauci i panična potraga za zavojem ili bilo čime što bi zaustavilo krv. Akteri priče se razilaze; osoba A. kojoj će se tek narednog dana ukazati podliv ispod oka odlazi žmireći poput sitog mačka, osoba B. u nesvjesnom stanju, dakle smirena. Ništa od toga se ne bi desilo da su priznali jedno drugom da su Niko i Ništa. |
kazumi
- 00:25 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
Sutra moram ici na posao koji ne volim i koji mi unistava svaku zivotnu radost, zbog place kojom ne mogu da pokrijem ni osnovne zivotne troskove. Humor ne spasava, pisati po narudzbi je crnjak i hljeb sa sedam kora. Pustiti cu Can, zagrliti macora i zbogom svijete. https://www.youtube.com/watch?v=KbzTNPW48cA |
nepristojna vecera
- 00:25 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
Iscezavanje jednog svijeta u kojem je sve dozvoljeno pod velom tajni koje se pak mogu prenositi samo na ezoterican nacin i u smislu eksplorativne umjetnicke inicijacije kako bi zadrzale svoju djelotvornost i moc, odvijalo se paralelno sa oslobadjanjem tijela koja se danas sepure prostodusno kao sto su se sepurila u 17. stoljecu. Saznanja o seksu tako vjerovatno nikada nisu bila dostupnija, ali je primijetno da je zadovoljenje tjelesne zudnje svedeno na puku biolosku potrebu kakva je glad. Necija analogija po kojoj seksualno zadovoljenje proizvodi nove ljude kao sto zadovoljenje gladi proizvodi govna me nasmijala do suza. U mojim pastoralnim mastanjima uzivamo u nekakvoj prefiguraciji Arkadije.Toma me vozi na civarama punim djeteline koju smo nabrali pod vojvodjanskim suncem. Prvi put mu pokazujem grudi na kojima mi ostavlja trag njezan poput sluzavog traga puza, negdje medju visokim suncokretima. Poslije ga vezem za jarbol kao Odiseja! Ne, poslije slikamo temperama na svjeze opranom carsafu i on mi krsti tijelo vodicom iz Save...ispijamo vino iz pehara na podu zastrtim kesama za smece i lijepim mu medom ruzine latice na celo, jasemo konje i vajamo u glini. Toma misli da to nije zakukuljeno, ali me uvijek napomene da on nije ni Roden ni Picasso, ni Paganini ni Flaubert - nije uopce umjetnik, a koji su iz nekog razloga u mojoj svijesti donedavno bili mjerilo talenta za zavodjenje s primjesom perverzije.Kada se profesor sa akademije umjetnosti otvoreno i javno udostojio da me zove na veceru, shvatila sam da je senzibilitet ovdasnjih umjetnika dovoljan da s njima mozete birati kvalitetan janjeci but u mesari, ali nikako i nesto vise. |
slučaj anonimni duhanski ovisnik
- 11:56 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Svi u redakciji smo strastveni duhanski ovisnici i zidovi su zbog duhanskog dima tokom godine učadili toliko da se žutilo jednostavno nije dalo tek tako prekrečiti, pa je u tu svrhu nedavno potroseno čak šest kanta boje. Pa ipak, obzirom da smo veoma različitih karaktera i nepomirljivih razlika, gdje je utješno jedino saznanje da u boga nema serijske proizvodnje, radna atmosfera bi bila nepodnošljiva bez tog malog opuštajućeg zadovoljstva koje pričinjava cigareta. Pravimo atmosferu! Tokom vrućih ljetnih dana, ekipa se grupise na one koji se zalažu da se prozori otvore i njihove žestoke protivnike, te je suprotno svim prirodnim zakonima - potrebno zapaliti cigaretu da bi prodisali. Cigarete nas smiruju i drže stvar pod kontrolom, ili se bar tako činilo do danas. Svaki dan u obližnjoj trafici kupim paklicu koliko mi je potrebno do kraja radnog vremena i načnem je tokom našeg ritualnog jutarnjeg ispijanja kafe. Ritual koji šefica forsira u ubjeđenju da nas on ujedinjuje i povoljno utječe na radne odnose, a tokom kojeg su suprotno ubjeđenju svi maksimalno napeti, danas je dodatno potvrdio da je biti destruktivan prema ideji cjeline nužno zlo. Covjekov karakter je moguće, ali i korisno određivati, usložnjavati, fasetizirati i s obzirom na način kako puši. Svako utvrđivanje razlika po principu binarnih opozicija: radnici i neradnici, oni koji vole propuh i oni koji strahuju od propuha, žito i kukolj - jednostavno je nedovoljno i pogrešno. Sada u redakciji imamo i anonimnog duhanskog ovisnika. Da sam bar prije znala da i takva osobnost postoji!! Nemoguće je da sam za 15 minuta ispušila paklu cigareta, pa je jedino objašnjenje za nestale cigarete ono koje je i najlogičnije. Kolega koji puši istu robnu marku cigareta mi je podmetnuo i ostavio na stolu praznu u zamjenu za moju tek načetu paklicu. Iako Toma savjetuje da reagujem, jer bi tobože "SVI reagovali", nisam jer ne bi bilo u skladu sa mojom prirodom, tako da bi sigurno bilo pogrešno. Taman posla. Eventualno ću se i ja prećutno prijaviti među anonimne duhanske ovisnike. |
kozmetika za krompir
- 21:15 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Sasvim slucajno sam bila primorana da pogledan snimak na Youtube-u kojeg je snimila i postavila moja polusestra, a koji je izazvao opste odusevljenje u mojoj prilicno disfunkcionalnoj porodici. Snimak se tice dekorativne kozmetike i po uzoru na trendove globalog sela naslovljen je Seven beauty sins. Nije mi bas najjasnije zbog cega je pobrao tolike simpatije u porodici, kao ni zbog cega ona pravi snimke u kojima istice svoju pohlepu za najskupljim karminom ili zavist na nekoj pegli za kosu, ali pretpostavljam da bi pakao za one koji su u mnogo gresni u tom smislu nalikovao prodavnici kozmetike za zrelu kozu koja bi se po uzoru na jednu takvu u Svajcarskoj zvala - Kozmetika za krompir. To je bila i moja prva asocijacija kada mi je danas urednica novina poklonila intenzivno ljubicasto sjenilo za oci kao mali znak paznje donijet sa dalekog putovanja ili kao nekakav znak zenske solidarnosti, udruzenosti, osvijestenosti, ne znam. U depresiji sam zivjela kao krompir u zemlji i sada evo - izgledam kao krompir. Vjerujem da bi se u mom slucaju Toma odusevio kada bi me nakon dugog vremena paklene hikikomorijske depresije vidio lijepo nasminkanu, a porodica bi, ako nista - opet bila odusevljena povezujuci promjenu sa nadnaravnom utjecajnosti onog Youtube klipa. Donijela sam tako odluku - od sutra cu ponovo da se sminkam. Zbogom depresijo- meaning of life is to grow(l)! Motiv je pak, u povjerenju, samo da vidim kako bi kozmetika utjecala na moj novi pustolovni zivot. |
put krompira
- 00:30 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Nedavno sam gledala strasno dosadan film u kojem me dojmio prikaz Japanca kao covjeka izdvojenog od ostatka svijeta i premjestenog u neki zasebni, vjestacki, kreiran na internet mrezi, a da pritom tako neprirodno uvrnut u unutrasnje bice, na filmskoj traci nije izgubio ni trun sarma. Japanci za takve osobnosti imaju i posebno skovan izraz -hikikomori. Stanovi hikikomorija su pretvoreni u neku vrstu atomskog sklonista, iz kojih pomaljaju nos tek toliko da na vratima preuzmu pizzu narucenu online, kao da se od zivota moze pobjeci ili se iz njega iskljuciti tako sto se prespava iza spustenih roletni i zakljucanih vrata. Doduse, razumijevanje funkcionisanja svijeta i dogadjaja nikako ne podrazumijeva nuzno bivanje u njihovom sredistu. Zamisljam vec, ja hikikomori, kao macka koja se skriva u plakaru iz svojih macijih razloga, u masi Tokija ponistena do neprepoznatljivosti, igram tetris i pisem blog, a sutra cu raditi to isto. Prekrasno! U hikikomorskim uvjetima bih izdrzala vjerovatno mnogo duze od ostalih, jer sam sve su prilike - rodjeni hikikomori. Tako nekako. Da zivotna ironija bude veca, ovdje gdje zivim hikikomorejstvo ne dolazi u obzir, a uz to, radim kao novinarka. Pa ipak, uprkos svim informacijama koje sam sakupila tokom svojih 25 godina, nisam uspjela povezati A i B, tako da su upotpunosti ostale neiskoristene, a moj zivot dosadan. Zapravo, tek sam danas osvijestila svoj zivot kao dosadan, u kojem mi jedna polovina mozga gubi svaku nadu da ce se ista promijeniti, a druga tone u more uobrazlija. Moje radne kolege o tome nista ne znaju, vjerovatno ne mogu ni pretpostaviti da takav neko uopste postoji. Odlucila sam da malo promijenim tu situaciju da ne bih dosla u situaciju da moram dokazivati da postojim, pa sam nasla knjige samopomoci, o preobrazavanju hikikomorija u pustolove i odlucila sam da cu dati sve od sebe da postanem pustolov sa pustolovnim pricama. Uz mene su jedan visoki Tomo, kolege iz redakcije kojima je bolje da nista ne spominjem jer bi sve prenijeli drugim novinarima da pisu o tome u slucaju da se nisu snasli i sami pronasli neku bolju vijest, te moj macor kojeg od od milja zovem Krompir. |
